Sjećanje na Royal – INTERVJU s Dragicom Zadro

Svatko tko bi odsjedao u Osijeku, prvo bi tražio mjesto u Royalu…

Hotel Royal skriva puno zanimljivih, poznatih i nepoznatih priča. Nekima je od njih svjedokinjom bila i Dragica Zadro, bivša učenica naše (Ugostiteljsko – turističke) škole. Jedna je od prvih praktikantica koja je svoju praktičnu nastavu odradila u ovom legendarnom hotelu u Osijeku.

U kojem ste razdoblju radili u hotelu Royal?

Od 1965. do 1969. godine. Mi smo bili prva generacija koja je odrađivala tamo praktičnu nastavu cijele godine. U to vrijeme bio je najbolji hotel u gradu.

Koji ste smjer pohađali u Ugostiteljskoj školi?

Školovala sam se za konobaricu. U ono vrijeme je to bio iznimno cijenjen posao.

U kojem ste dijelu hotela radili?

Najviše vremena provodila sam u tadašnjoj kavani, zatim u restoranu i bifeu.

Kako ste se odlučili baš za zanimanje konobarice?

Dok sam bila u Hercegovini radila sam kod jedne žene kao konobarica i kada sam došla u Hrvatsku u srednju školu, odlučila sam se za Ugostiteljsku školu jer sam voljela taj posao i druženje s ljudima.

Kakvi su gosti dolazili u hotel? Je li hotel imao ciljanu skupinu koju je htio privući svojim izgledom i statusom?

Svi su gosti bili pristojni i bilo je ljudi iz svih društvenih slojeva i različitih dobi. Većinom su ujutro dolazili stariji ljudi popiti kavu, a navečer bi se okupljali mladi na plesnjaku jer je bila živa glazba. U restoranu je bilo i poslovnjaka i ljudi svih društvenih slojeva.

Kakav je status imao Royal u ono vrijeme? Je li bio poznat u Hrvatskoj?

U Osijeku i okolici je bio itekako dobro poznat, ali je vjerojatno bio i u cijeloj Hrvatskoj jer tkogod je dolazio u Osijek, bili to obični ljudi ili neki pjevači, uvijek bi odsjeli u Royalu, imao je status ozbiljnog hotela.

Koliko je zaposlenih bilo?

Bilo nas je oko 40.

Koliko bi gostiju bilo u hotelu, odnosno je li kapacitet hotela većinom bio popunjen?

Sale su uvijek bile pune, nije bilo pretjerano skupo, restorani su uvijek bili puni, kavane isto jer je bila i živa svirka, bife je također bio dobro popunjen jer su dolazili radnici na doručke i ručkove, sobe su takoder bile skoro maksimalno popunjene i svatko tko bi odsjedao u Osijeku, prvo bi tražio mjesto u Royalu, a ako bi bili puni onda bi tek otišli tražiti smještaj negdje drugdje. Hotel Royal je čak nudio i svoj prostor za maturalne zabave i proslave Novih godina.

Spomenuli ste žive svirke. Tko su bili gosti izvođači?

Imali smo pjevača Slavka, a kada bi otišao na godišnji mijenjao bi ga Kićo Slabinac i pjevao bi rock ‘n’ roll ! Tada je tek počeo sa svojom karijerom, bio je dobar zabavljač i publika ga je voljela.

Imate li kakvo smiješno ili zanimljivo iskustvo po kojem Vam je hotel Royal ostao u lijepom pamćenju?

Imam ih na pretek! Tito je često odsjedao u hotelu i produživao bi svoje boravke. Ja sam ga čak i posluživala. Bio je otkačen, otvoren i vesel…Puno je pričao i volio je sve znati.

Kakvi su Vam nadređeni bili? Jesu li bili razumni ili je pak to išlo u drugu krajnost?

Hotel je dobro funkcionirao i direktor je bio dobar i profesori koji su bili razumni i uljudni. Cijelo osoblje je bilo profesionalno; od kuhara, konobara, recepcionara i hrana je bila vrlo ukusna.

Kako je hotel bio uređen? Je li se često renovirao?

Bilo je uvijek uredno i lijepo…Sve je bilo u bijelom, moderno za to vrijeme, često se sređivalo i renoviralo, a posebno se krečilo jer se unutra pušilo pa bi se zid prljao od dima.

Kakve je klijente hotel htio privući svojim izgledom, uslugom i ponudom?

Hotel je privlačio ozbiljne, kulturne i normalne ljude, nikad ni s kim nisi imao problema.

Kakva je bila bakša onda?

Oh! Bakše je bilo kolko god želiš!  Uvijek se lijepa svota zbrajala na kraju.

Jesu li ljudi iz drugih zemalja znali za Royal?

Nije to bilo internacionalno kao i danas, znalo je biti gostiju iz stranih zemalja, ali nije bio na toliko velikom glasu. Dok je Tito dolazio u Royal znao je dovoditi grupe afroamerikanaca ovdje na studiranje pa mi je to u početku bilo vrlo neobično.

Kako su se reklamirali, tj. promovirali?

Nije bila nikakva posebna promocija, već se za Royal čulo preko ljudi koji su bili zadovoljni pa je hotel bio na dobrome glasu.

Zahvaljujemo našoj sugovornici na podijeljenim sjećanjima, a voljele bismo da smo Royalova sretna vremena imale zapisane kao sjećanja u našim mislima…