Tvrđa

Je li Osijeku njegova Tvrđa ono što su Dubrovniku njegove zidine?

Postoji poveznica između gradskih zidina Dubrovnika i Osijeka, u čvrstim kamenim građevinama koje su štitile grad i unutar kojih su ostali sačuvani korijeni hrvatskog identiteta.

Zidine koje nam šapuću o inspirativnoj ljubavi i stoljetnoj borbi.

Tvrđa - zidine

Dubrovnik je jadranski biser koji je ostao očuvan poput veličanstvenog spoja povijesti i kulture zahvaljujući čvrstoći svojih slavnih gradskih zidina.

Kameni grad je prestižna južnodalmatinska destinacija na kružnim putovanjima zbog svojih zabavnih i kulturnih manifestacija, povijesnih ljetnikovaca, utvrda i zidina koje su jedan od naljepših europskih primjeraka nekadašnjeg političkog i pomorskog života, organizacije trgovanja, ali i ratovanja.

Dubrovačka Republika bila je jedna od prvih južnoslavenskih država, ali i država koja je uspijevala zadržati svoju samostalnost usprokos kasnijem raspadu i promjeni vladara.

Dubrovačke zidine šapuću svoju stoljetnu bajku čiji početak seže u osmo stoljeće kada je započela ideja o dovoljno snažnim zidinama koje će činiti obrambeni sustav i štiti grad od neprijateljskih sila.

Prvi puta se započinju graditi u osmome stoljeću, ali svoj sadašnji oblik poprimaju između 14. i 18. stoljeća kada obrambeni sustav pojačavaju kule i tvrđave sa svih četiriju strana svijeta. Protežu se na gotovo dva kilometra oko grada u obliku nepravilnog mnogokuta visine do 25 metara.

Nešto istočnije, puno ili malo, ovisno o perspektivi onoga koji gleda, na samoj obali rijeke Drave smjestio se Osijek,

Grad za kojega bismo rekli da ima dušu, entitet prisutan u gradu koji je dom središta mišljenja, htijenja i osjećanja kroz povijest mnogih naroda i kultura.

Nakon oslobođenja od osmanske vlasti 1687. godine i dolaskom habsburške, započinje obnavljanje stare utvrde na čijim je temeljima početkom 18. stoljeća  započela  gradnja gradskih zidina. Grad Osijek se u to vrijeme razvio u gospodarsko, trgovačko i kulturno sjedište Slavonije.

Za vrijeme vladavine Habsburške Monarhije Osijek je imao značajan strateški geografski položaj.

Baš kao dubrovačke, i osječke su zidine prvobitno štitile grad od osmanskih neprijatelja, a obje građevine nastaju uslijed većih osmanskih prodora.

Završetkom gradnje posljednjeg bastiona osječke tvrđave Tvrđe 1757. godine njezine su zidine imale oblik nepravilne zvijezde.

Barokna osječka Tvrđa glasila je za najsigurniju utvrdu na prostoru čitave Središnje Europe toga vremena, a legenda kaže da je upravo ona čuvala blago monarhije za vrijeme Napoleonovih ratova.

Gradske zidine Dubrovnika imaju tri ulaza na Stradunu kod vrata od Pila, Tvrđave svetoga Ivana i Tvrđave svetoga Luke, dok osječke zidine zbog nizinskog krajolika imaju po jedan ulaz sa svake strane svijeta.

Na samom ulazu u Tvrđu smještena su jedna od izvorno četiri vodenih vrata koje predstavljaju nekadašnji ulaz u srednjovjekovnu utvrdu.

Promotri li se karta Hrvatske zamjetno je da se i Osijek i Dubrovnik nalaze u blizini krajnjih točaka države s istočne i južne strane te su zbog toga kroz povijest bili meta mnogih agresora i utočište mnogih građana.

Ove zidine veže isprepletena mreža kulturnih, povijesnih i nacionalnih vrijednosti.

One su izvor pronalaska misaone i iskonske nade građana nakon stoljetnih ratovanja. Pojam mira i zaštite kroz fatamorganu slobode koja se varljivo nazirala na pučini ili pak miris nezavisnosti ispod staroga hrasta.

Noa Naglav

Tvrđa - Kužni pil